Veliki četvrtak – Misa večere Gospodnje

Veliki četvrtak – dan Isusove posljednje večere, dan kada se na otajstven način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda.

Predvečer toga dana se slavi Misa večere Gospodnje kojom se ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela.

Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana te ustanovio svetu misu po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Na taj dan je ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom te nad zlom i katastrofama. Ovog dana u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrenika te se sam od očaja objesio. U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti ovih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.

Katolički svijet ulazi u duboku tišinu. Dok se pjeva Slava na svim crkvama zvone sva zvona koja se nakon toga gase sve do Slave na Veliku subotu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta.

U Župi Vinjani, kako je uobičajeno, Misa večere Gospodnje slavljena je u crkvi sv. Roka u 18 sati. Svetu misu je predvodio fra Josip u koncelebraciji s fra Jakovom koji je prisutnim vjernicima uputio propovijed. U svojoj propovijedi fra Jakov se na poseban način osvrnuo na svećenički red koji je u zadnje vrijeme izvrgnut brojnim kritikama i osudama. A zapravo svećenik je jedina osoba koja može predslaviti Euharistiju, koja može svakog od nas „odriješiti od grijeha“, bez svećenika crkve bi bile prazne, oltari puni prašine, ispovjedaonice pune paučine,…

Tijekom mise obavljen je obred pranja nogu – svećenici su ministrantima oprali noge. Nakon pričesti je uslijedio prijenos Svetootajstva u posebno za ovu priliku uređeno Svetohranište.

Na kraju svete mise, kako je i običaj zadnjih godina, pjevao se dio Gospina plača.