Do kraja ih je ljubio.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Riječ Gospodnja.
Veliki četvrtak
Ovaj početak današnjeg evanđeoskog ulomka kao da visi iznad događaja i osvjetljavaju svaki trenutak koji se dogodio od Velikog Četvrtaka do Uskrsa. Isus zna što ga čeka, okuplja učenike na Pashalnu večeru i na kraju im ostavlja svoju oporuku. Isusova oporuka nije materijalne naravi, nije ostavio posjede i kule, vojsku i osvojene zemlje da ih apostoli između sebe razdjele. Njegova oporuka je duhovna a današnji evanđeoski ulomak nam to želi naglasiti.
Večeras slavimo, sjećamo se nekoliko velikih trenutaka koji su se dogodili ovu večer.
“Znajući da je došao njegov čas … Isus, jer je ljubio svoje … do kraja ih je ljubio” (Iv 13, 1). – Tim riječima počinje Ivan opis Posljednje večere. A Pavao kaže za ustanovljenje Euharistije: “Gospodin Isus one noći kad bijaše predan.” Strašnog li kontrasta: Isus iskazuje svoju neizmjernu ljubav “do kraja”, a od ljudi zauzvrat prima izdaju, zatajenje, napuštenost. Krist Euharistijom odgovora na izdaju njegovih najbližih suradnika. Preko euharistije, sv mise Isus ovjekovječuje svoju prisutnost među nama do svog ponovnog dolaska.
Uz sakramenat ljubavi Isus ostavlja ljudima i svoju oporuku ljubavi: svoju “novu zapovijed”. U određenom času Dvanaestorica su vidjela svog Učitelja kako je kleknuo pred njima kao sluga: “Nalije vode u praonik i počne učenicima prati noge.” Taj prizor završava jasnom opomenom: “Ako ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.”
Nije bitno u tome da se doslovno ponavlja taj isti čin, važan je stav iskrene poniznosti u međusobnim odnosima, da poštujemo drugoga, važno je da znademo priteći u pomoć jedni drugima, olakšati život, pokazati ljubav posebno u teškim životnim situacijama u kojima se svakodnevno svatko od nas nalazi.
Samo poniznost omogućuje čovjeku da ispunimo zapovijed koju Isus upravo daje: “Zapovijed vam novu dajem; ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas” (Iv 13, 34). Pranje nogu, ustanovljenje Euharistije,svećeništva, smrt na križu – sve to pokazuje kako i dokle moramo ljubiti braću ako hoćemo izvršiti Isusovu zapovijed ljubavi.
Amen