Ja sam uskrsnuće i život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus.
Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Riječ Gospodnja.
Gospodine da si Ti bio ovdje, moj brat ne bi umro, rekla je ožalošćena Lazarova sestra Marija Isusu kada je četiri dana nakon Lazarove smrti došao na njegov grob.
Sličan uzdah možemo čuti svakodnevno. Gospodine da si ti bio ovdje, moj muž bi živio, da si ti bio ovdje naš bolesnik ne bi toliko trpio, da si ti bio ovdje moj otac, moja majka ne bi umrli. Da si ti ovdje na svijetu bi bilo manje boli, nesreća, potresa, poplava, požara.
Gospodine zar ne znaš da među nama ima mnogo ljudi koji vele da ne mogu vjerovati u tebe jer sve to dopuštaš pa i još toliko drugih zala. Gospodine gdje si?
I kako je Isus odgovorio Mariji, Lazarovoj sestri?
Najprije tako da se nad grobom rasplakao. Oni koji su bili kraj Njega rekli su: Gledajte kako ga je ljubio.
Što to znači? Zar ne da Isus plače sa svima koji plaču? Isus sigurno nije bez srca dok gleda naše boli. Kada je postao čovjekom postao nam je sličan i po trpljenju i po suosjećanju. Isus sa svima nama trpi.
Isusov plač nije bio jedini odgovor nad Lazarovim grobom. Rekao je Mariji: Nisam li ti govorio da ćeš vidjeti slavu Božju. Kroz nekoliko trenutaka zaista je i vidjela slavu Božju a s njom su je vidjeli i svi koji su stajali uz nju.
Mrtvi Lazar na Isusov poziv izašao je iz groba. I tako je Isus ostvario navještaj kojeg je navijestio nekoliko dana ranije, kada je u udaljenom mjestu dobio vijest o Lazarevoj bolesti. On je rekao: Ta bolest nije na smrt već da se po njoj proslavi Sin Božji.
Sve što god se s nama događa, ne događa se za našu smrt, nego zato, da se proslavi Sin Božji i da jednom svi zajedno gledamo slavu Božju.
Gospodin nam danas poručuje da se ne trebamo bojati smrti kao da je to kraj nego da u smrti gledamo početak nečeg boljeg i ljepšeg a to je vječni život u zajedništvu s Njim, u zajedništvu s onim koji nam je svojim Uskrsnućem dao nadu i smisao života i smrti.
I možemo završiti riječima A.B. Šimića:
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog početka: sa mnom raste u svakom času, jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne proraste i stigne na rub mene. Moj svršetak njen pravi je početak.
I znajmo da je On – Gospodin ovdje s nama da nas tamo i povede. Amen!