Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Ostani s nama Gospodine
Treća vazmena nedjelja nudi nam karakterističan prikaz uskršnje radosti kroz tako nam poznatu priču susreta učenika s Isusom na putu u Emaus.
Nakon Isusova tragičnoga završetka razočaranje ove dvojice učenika bilo je tako veliko da nisu ni mogli ni htjeli povjerovati novim vijestima o praznom grobu i drugim iznenađujućim događajima uskrsnog jutra.
Pripovijedanje o učenicima na putu za Emaus jasno nam poručuje da se u vjerničkom putovanju, u životu vjernika, javljaju situacije neispunjenih očekivanja, potonulih nada, pa čak i razočarenja. Međutim, iskustvo učenika na putu u Emaus poručuje da je upravo u tim kriznim situacijama Uskrsli Gospodin sa svojim učenicima, ali ga oni odmah ne prepoznaju.
I mi danas možemo se, poput one dvojice učenika, naći u situaciji kada pomišljaju da više ne mogu vjerovati – jer i onako često se danas čuje… Izgubio sam vjeru!
Takve krizne situacije mogu biti plodne za sazrijevanje vjere jer iz takvih se kriza rađa nova vjera, vjera oslobođena od odveć ljudskog načina razmišljanja te se otvara nedokučivim putovima Božjeg djelovanja.
Postavljati pitanja i tražiti odgovore pripada na samu bit vjere, ali traganje za odgovorima vjere treba završiti u lomljenju kruha, u euharistijskom zajedništvu.
Svako euharistijsko zajedništvo, svako lomljenje kruha, želi nas ojačati na našem vjerničkom putovanju. Svaka euharistija u nama učvršćuje vjeru da je Uskrsli Gospodin s nama na putovanju od Jeruzalema prema Emausu i natrag od Emausa prema Jeruzalemu.
Molimo kroz ovaj tjedan zajedno s učenicima iz Emausa: Gospodine, ostani s nama, jer zamalo će večer. Gospodine, ostani s nama zauvijek…