U četvrtak, 15. listopada u Župi Vinjani proslavljen je blagdan sv. Terezije Velike ili Terezije Avilske. Zbog kišnog vremena umjesto kod kapele sv. Terezije Avilske u zaseoku Mali Galići sv. misa je slavljena u crkvi sv. Ante u 16 sati, a predvodio ju je fra Josip.
Fra Josip je u svojoj propovijedi istaknuo da sveta Terezija Avilska ima više lijepih darova koji nas svi mogu potaknuti na bolji kršćanski život, ali je izdvojio tri njezine značajke i o njima govorio.
To su: ona je najveća katolička mističarka, ona je velika obnoviteljica karmelićanskog reda i katoličke crkve i ona je bila velika patnice, žena koja je za svoju vjernost Kristu u duši teško trpjela.
Mistika je osobit izraz za otajstveni život vjernika, mistika nije traženje čudesa, viđenja i dubokih iskustava nego je to jednostavno život s Bogom, neprestana uronjenost u Boga i njegovu blizinu u svojemu životu. U čemu je tajna te velike svetice. Riječ je o zrelosti do koje je došla sv. Terezija u svom hodu vjere. Od svog djetinjstva ona je čeznula za velikim djelima, željela je biti vojnik, pa mučenica, pa pustinjak, a na kraju je otišla u redovnice. U današnjem evanđelju smo čuli kako je Isus susreo Samarijanku na Jakovljevu zdencu. Ona je tražila običnu vodu za piće a Gospodin joj je ponudio i dao vodu živu svoga Duha, svoju ljubav, darovao joj je spasenje. Taj susret njoj je promijenio život.
Tako i sveta Terezija najprije je doživjela blizinu i ljubav Isusa kao najvećeg svoga prijatelja s njim je bila uvijek, sve je radila s njim, a onda je i drugima prenosila to iskustvo.
Velika obnoviteljica. Željela je vratiti Crkvu njezinom izvoru koji je samo i jedino Isus Krist. Sav njezin svijet bio je Bog. Zato je mogla i reći onu poznatu rečenicu koja glasi:“ Samo Bog je dovoljan.“ Ona je s Bogom neprestano razgovarala i to gledajući ga u Isusu Kristu – čovjeku. Kad joj je bilo teško, gledala je Krista na križu i poistovjećivala se s njim, kad joj je bilo lijepo razmatrala je Krista proslavljenog u nebeskoj slavi i bila jedno s njim.
To je i naš put, to je mistika o kojoj je govorio teolog Rahner, naime, kršćani budućnosti ili će biti mistici ili ih neće biti. Misterij, otajstvo, ime je za život vjernika s Bogom i u Bogu. Sveta Terezija taj je misterij živjeti u Bogu živjela u Kristu.
Patnje svete Terezije od Isusa bile su više duhovne negoli tjelesne naravi. Kad je s 20 godina ušla u karmelski samostan nije se u potpunosti predavala redovničkom životu i Božjoj ljubavi nego je svemu najprije pristupala formalistički sve dok jednom nije pronašla kip teško izranjenog Krista koji ju se toliko dojmio da se od tada njezin duhovni život potpuno promijenio. A znala je biti u tolikoj muci da je gotovo izgledala danima kao u komi. Ipak uvijek se podizala i dalje borila. I možda je to najbolje što ju opisuje: ona je neumorni borac. Bila je snažnog karaktera, čvrste volje i radosna duha. Sama je svoj život doživljavala kao trajnu borbu sa svojim slabostima.
Evo ti trenuci njezina života i nama su poticaj u našem vjerničkom življenju da nastojimo uvijek uranjati u Božju prisutnost u našem životu, uvijek obnavljati svoju vjeru i da unatoč svim trenucima slabosti i patnje uzdignemo svoj pogled u Krista i shvatimo kako samo on dosta je.
Svetu Tereziju u njeno doba opisao je jedan crkveni dostojanstvenik kao neposlušnu skitnicu. Dakle i ona se bunila. I mi budimo svjesni da vrhunce duhovnog života i sjedinjenje s Bogom kao cilj svoga života možemo postići samo ako se borimo na zemlji za ono što je dobro, a pobunimo se protiv laži, nepravdi i zla.
Neka nam u tome pomogne Njezin zagovor pred licem Božjim!
Maja Šimić
Galerija fotografija:
